Yayoi Kusama, japanska umjetnica čiji su točkice i zrcalni Infinity Rooms pretvorili njezinu osobnu opsesiju u neke od najfotografiranijih umjetničkih djela posljednjeg pola stoljeća, umrla je u 97. godini. Preminula je 14. kolovoza 2026. u bolnici u Tokiju, prema izjavama njezina studija Yayoi Kusama Inc., muzeja Yayoi Kusama i njezine dugogodišnje galerije David Zwirner. Vijest o njezinoj smrti postala je javna 27. kolovoza.
U izjavi njezine galerije kao uzrok je navedeno zatajenje više organa. Drugi mediji izvijestili su da njezin studio nije naveo nijedan, tako da točan uzrok nije u potpunosti utvrđen u svakom izvoru, iako svi potvrđuju datum, mjesto i činjenicu njezine smrti.
Doprinos Yayoi Kusame imerzivnoj umjetničkoj kulturi
Kusamina smrt zatvara poglavlje o umjetniku koji je najviše zaslužan za dokazivanje da instalacija bez najave može postati zajednički, za kameru spreman kulturni trenutak, ista valuta koja sada pokreće glavne festivalske pozornice i projekcijski mapirana umjetnička iskustva. Mnogo prije nego što je „imerzivna umjetnost“ postala kategorija na svakom festivalskom programu, Kusama je gradio sobe sa zrcalima dizajnirane da se u njih uđe, da se kroz njih luta i da se u njima izgubiš.
Taj se instinkt isplatio u brojkama koje su organizatori festivala prepoznali. Njezino istraživanje Infinity Mirrors iz 2017. u Muzeju Hirshhorn u Washingtonu generiralo je otprilike 34 000 objava na Instagramu i 330 milijuna prikaza, što je rani signal apetita za djeljivim, spektakularnim umjetničkim prostorima koji sada oblikuju način na koji festivali i muzeji dizajniraju vlastite instalacije.
Tko je bila Yayoi Kusama?
Kusama je rođena 22. ožujka 1929. u Matsumotu, Nagano, u trgovačkoj obitelji koja je vodila rasadnik biljaka i farmu sjemena. Njezino djetinjstvo bilo je teško, obilježeno zlostavljajućom majkom i odsutnim ocem, a oko 10. godine počela je doživljavati živopisne halucinacije, bljeskove svjetlosti, gusta polja točkica i cvijeće za koje je rekla da joj govori.
Crtanje je postalo njezin način suočavanja s tim vizijama, a do 1939. već je stvorila točkastu sliku žene koju brišu mrlje, temu kojoj će se vraćati do kraja karijere. Kratko se školovala na Sveučilištu umjetnosti grada Kyota 1948., proučavajući tradicionalno japansko slikarstvo nihonga, ali se frustrirala njegovom formalnošću i umjesto toga okrenula europskoj i američkoj avangardi.
Kako je Kusama izgradila svoju reputaciju?
Kusama se preselila u Seattle 1957., a zatim u New York, gdje je brzo postala nezaobilazna osoba avangarde u centru grada uz umjetnike poput Donalda Judda i Eve Hesse. Slikala je monumentalna platna „Mreža beskonačnosti“, neka duga i više od 30 metara, te prekrivala ljestve, stolice i kauče mekim, faličnim izbočinama u opusu koji je danas prepoznat kao pionirska meka skulptura.
Također je organizirala gole "happeninge" u Central Parku i na Brooklynskom mostu kao prosvjede protiv Vijetnamskog rata, a 1966. je nepozvana upala na Venecijanski bijenale s Narcissus Gardenom, prodajući pojedinačne zrcalne kugle za dva dolara svaku sve dok je dužnosnici nisu zatvorili. Unatoč tome, suvremenici poput Andyja Warhola i Claesa Oldenburga često su dobivali više priznanja za slične ideje, prazninu koju povjesničari kasnije povezuju sa seksizmom i rasizmom s kojima se Kusama suočavala kao Japanka radeći u sceni u kojoj dominiraju muškarci.
Što je soba s beskonačnim ogledalima?
Soba s beskonačnim ogledalima je zrcalna komora ispunjena visećim svjetlima ili kuglama koje se beskrajno reflektiraju, rastvarajući zidove u ono što se čini kao beskonačan prostor. Kusama je započela seriju 1963. i nastavila graditi nove verzije do kraja života, na kraju postavljajući trajne instalacije u muzejima, uključujući Mattress Factory u Pittsburghu, The Broad u Los Angelesu, Muzej moderne umjetnosti Louisiane u Danskoj i Nacionalnu galeriju Australije.
Za scenu izgrađenu oko pretvaranja zajedničkih fizičkih prostora u nezaboravna, dokumentirana iskustva, Infinity Rooms su blizu osnivačkog teksta. Nastali su desetljećima prije nego što su projekcijsko mapiranje i LED okruženja postali festivalski standardi, i dokazali su da bi publika satima stajala u redu na nekoliko minuta unutar prostora izgrađenog isključivo da bi se osjetio i fotografirao.
Povratak u slavu nakon godina nepoznatosti
Kusama se vratila u Japan 1973. godine i dočekala ju je neprijateljski doček kritičara koji su je nazvali "kraljicom skandala". Godine 1977., nakon još jednog pokušaja samoubojstva, dobrovoljno se primila u psihijatrijsku bolnicu, gdje je otkrila liječnika koji koristi art terapiju i odlučila je tamo živjeti do kraja života, sa svojim ateljeom na maloj udaljenosti u Tokiju.
Priznanje je na kraju sustiglo i njezin rad. Retrospektiva u New Yorku 1989., njezino predstavljanje Japana na Venecijanskom bijenalu 1993. i putujuća retrospektiva 1998. koju su zajednički organizirali LACMA i MoMA oživjeli su međunarodni interes, a njezine skulpture bundeva, razvijene kao svojevrsni osobni alter ego nakon Bijenala 1993., postale su odmah prepoznatljive ikone same po sebi. Godine 2006. postala je prva Japanka koja je primila Praemium Imperiale, jedno od najviših priznanja u svijetu umjetnosti, a 2016. primila je japanski Orden kulture. Muzej Yayoi Kusama, koji je osobno osnovala, otvoren je u Tokiju 2017. godine.
Što je rekla o vlastitom nasljeđu?
Kusama je bila izravna o tome što umjetnost za nju znači. „Slikat ću dok ne umrem“, rekla je, a drugdje: „Osjećam da mi je malo toga ostalo u životu, ali još uvijek se borim do smrti za svoju umjetnost.“ U svojoj autobiografiji, Infinity Net, napisala je: „Kad bi za sto godina netko vidio moju umjetnost i pomislio 'Kusama je napravila stvarno dobar posao', bila bih zadovoljna. Umjetnost je za mene vjerovanje.“
Također je svoj rad uokvirila kozmičkim terminima koji su se prirodno uklapali u veličinu njezinih instalacija: „Naša Zemlja je samo jedna točkica među milijun zvijezda u svemiru.“ Prema izjavi muzeja Yayoi Kusama, nastavila je slikati do svojih posljednjih dana i nikada nije ispustila kist.
Što se sljedeće događa s Kusamom i njezinim radom i utjecajem?
Muzej Yayoi Kusama u Tokiju ostaje otvoren kao stalni dom za njezine instalacije, a njezine Infinity Mirror Rooms dugoročno su izložene u muzejima diljem svijeta. Očekuje se da će David Zwirner, njezina galerija od 2013., nastaviti predstavljati njezinu ostavštinu i zakladu, iako detalji sprovoda i komemoracije nisu bili javno objavljeni do trenutka pisanja ovog teksta.
Kusama je provela gotovo sedam desetljeća pretvarajući privatne halucinacije u javni spektakl, i time je pomogla u pisanju nacrta za impresivna, fotografski spremna umjetnička iskustva koja sada definiraju toliki dio festivalske i instalacijske kulture.
Pratite FeedFreq za više informacija o umjetnicima i vizionarima koji oblikuju budućnost imerzivne i festivalske umjetnosti.
